Naša priča teče s Neretvom.

Bogate vode konjičkog kraja pružale su povoljne uslove za uzgoj salmonidnih vrsta ribe. Općina Konjic prepoznala je taj potencijal, a tadašnji OOUR „Riba Neretva“ razvio je novo ribogojilište na rijeci Ljutoj i kasnije adaptirao ribogojilište na Boračkom jezeru.

Najranija prekretnica opisana u ovom arhivskom zapisu vezana je za 1955. godinu, kada je izgrađeno ribogojilište na Šištici. To je početak historije tog ribogojilišta; u sastav Riba Neretve ušlo je 1981. godine.

Izgradnja ribogojilišta Ljuta počela je u oktobru 1973. godine. Objekt je završen i pušten u redovnu proizvodnju 15. juna 1975. godine. Ukupna ulaganja, zajedno s opremom, iznosila su 12.500.000 tadašnjih dinara.

Ribogojilište je podignuto na lijevoj obali Ljute, desne pritoke Neretve, oko 1.400 metara nizvodno od izvora i sedam kilometara od Konjica. Arhivski zapis opisuje lokaciju izdvojenu od urbanizacije, industrije i saobraćaja.

Čista i bistra voda Ljute, s tada zabilježenom temperaturom od 8 do 11 °C i sadržajem kisika od 12 mg/l, bila je važan prirodni uslov za uzgoj. Matična riba držala se u posebnom kanalu u koritu rijeke, u prirodnim uslovima.

Ljuta je izgrađena kao punosistematsko ribogojilište: s valionicom, mrestilištem, rastilištem i uzgojnim bazenima. Time je na jednoj lokaciji obuhvaćen proces od inkubacije ikre i uzgoja mlađi do proizvodnje konzumne ribe.

Ribogojilište Boračko jezero izgrađeno je 1955. godine na rijeci Šištici, približno 400 metara nizvodno od jezera. Smješteno je u području Boračkog jezera, dvadesetak kilometara jugoistočno od Konjica. U sastav Riba Neretve ušlo je 1. juna 1981. godine, kada je i adaptirano.

Objekt je imao mrestilište, rastilište i uzgojne bazene. Mrestilište i rastilište napajali su se čistom izvorskom vodom temperature od 9 do 10 °C, dok su uzgojni bazeni koristili vodu Šištice. Ljeti se riječnoj vodi dodavala hladna izvorska voda radi postizanja temperature od približno 14 do 15 °C.

Turističko-rekreacioni kompleks Boračko jezero imao je važnu ulogu u radu ribogojilišta. Prema arhivskom zapisu, bio je glavni korisnik njegove konzumne ribe i mlađi za poribljavanje jezera, čime je uzgoj bio neposredno povezan sa sportskim ribolovom i boravkom posjetilaca u prirodi.

Proizvodni program obuhvatao je uzgoj kalifornijske pastrmke za konzum, kao i proizvodnju mlađi glavatice, potočne i mekousne pastrmke za poribljavanje otvorenih voda.

Mlađ je bila namijenjena tadašnjem jugoslavenskom tržištu. Zapis posebno navodi kontinuirano poribljavanje otvorenih voda na području Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, uz doprinos razvoju sportskog ribolova.

Nakon uključivanja Boračkog jezera, Riba Neretva je, prema arhivskom prikazu, u svom sastavu imala dva punosistematska ribogojilišta i ukupno 20 zaposlenih. Završni pregled u izvoru navodi 15 miliona komada ikre, 4,3 miliona komada mlađi i 300 tona konzumne ribe. Ove vrijednosti pripadaju periodu opisanom u dokumentu.